KLUB LJUBITELJA DRAGOLJUBA 2008
Pored muškatla, meštrovca, prkosa i fajgla, koje je lako uzgojiti i sačuvati za iduće ljeto, dragoljub iziskuje više truda, pa je uočeno da ga kao ukrasa naših okućnica i ima manje.
U želji da se dragoljubu posveti veća pozornost u sadnji oko kuće i u našim voćnjacima, da nam bude ukras naših slavonskih okućnica, što je i bio prije nekih 50 godina, Klub ljubitelja dragoljuba pri Galeriji Veliki Kraj u Županji, nastoji očuvati tu staru šokačku tradiciju, promicati ljubav prema ovom lijepom cvijetu i njegovim ljekovitim i okruglim listovima.
Članom kluba postaje osoba koja je posadila dragoljub u svojem dvorištu, u vrtu, voćnjaku ili na balkonu. Član kluba treba dati lokaciju gdje se nalazi procvali dragoljub, a najuspjelije fotografije ovog cvijeta biti će objavljene na našoj internet stranici.
Nadamo se da niste zaboravili kako dragoljub izgleda, da se sjećate kako je to lijep cvijet i da - kao i mi - želite uzgojiti svoj dragoljub. Na taj način širiti ćemo uzgoj ove korisne i lijepe biljke i nećemo dozvoliti da nestane iz naše okoline.
DRAGOLJUB
Dok još nije bilo tolikih mogućnosti kupovanja cvijeća i tolikog izbora, imalo se i sadilo ono što je ostalo od prošle godine. Oko kuće, a posebice u vrtu, raslo je osim povrća i mnogobrojno i korisno cvijeće: fajgl, neven, meštrovac, Švalerovo oko, ljiljani bijeli i narandžasti. Oko kuće je najviše je bilo muškatla, zatim fajgla, duhana, prkosa i naravno meštrovca, poslije je u kasno ljeto bilo astri - lijepih Kata, koje su nam uveseljavale prve jesenje dane, a od listopada i krizantema.
I dok se se muškatli mogli sačuvati i preko zime, a ostalo cvijeće bilo ili samoniklo ili višegodišnje, jedan je cvijet bio rasprostranjen kako oko kuće, tako i u vrtu, a danas ga ima malo. Možda je ostalo nekih 10 %: Radi se o dragoljubu ili kapucinki (trophaeolum majus). Razloga ima više. Prvo je to jednogodišnja biljka i valja je svake godine iznova sijati, iako se zna i sam osjemeniti, za što mu treba blaga zima. Nadalje ga je teže uzgojiti, jer voli toplu zemlju, voli tzv. bašćice više od omeđenih kalenica. Sjeme mu prije sijanja treba na 1 - 2 sata staviti u mlaku kamilicu, a tek onda posijati. Najbolje je imati vlastito sjeme, pa je to i razlogom, što je sve rjeđi, budući da iziskuje truda. Posijati ga treba tijekom ožujka ili travnja u toplu zemlju, dakle u posudu koja je bila na suncu ili u prostoriji, a kad iznikne treba presadu prenijeti na pogodno mjesto. No tada smo već došli do kraja svibnja, pa je u to vrijeme svakako i toplije. Na dobrom mjestu cvjetati će dugo, širit će se veselo po cigli i zemlji i veseliti nas svojim ponosnim kapicama koje odzada imaju mali šiljak, koji potsjeća na kapuljaču (njem. Kapuze) franjevaca, pa se negdje zove i kapucinka.
Dragoljub može biti puzavi, viseći ili grmoliki. Ima naradžaste cvjetove, iako novouzgojeni mogu biti i drugih boja. U zemljama Južne Amerike, odakle je krajem 17. stoljeća stigao u Europu, ima ga čak i ljubičastog. Kod nas je bio uobičajen onaj narandžasti, a danas ga ima i žutog. List mu je sivozelen, plošan kao štit, s izrazitim žilicama i vrlo lijep.
Dragoljub voli polupjeskovitu zemlju, polusjenovito mjesto, pa mu odgovara ispod voćaka, što mu daje i posebnu ulogu koju smo zanemarili, a to je da je dragoljub zaštita od lisnih uši i drugih štetočina. On štiti voćku od štetočina koje dolaze sa zemlje, a posađen između krumpira štiti od krumpirove zlatice. Sjetite se koliko su naše bake imale dragoljuba u svojem vrtu!
Osim toga je dragoljub vrijedan zbog sadržaja vitamina C. Njegov se list izrezan na rezance dodaje drugim salatama kao dopuna, liječi grlobolju i sluznicu. Cvijet je također jestiv. Kandirani cvijet lijep je na kolačima i tortama, dok se sjeme može marinirati i rabiti umjesto kapara.
Dvorište počasnog člana kluba, gosp. Zvonimira Toldija u Slavonskom Brodu.
Dvorište Galerije Veliki Kraj u Županji.
Cicini dragoljubi / Naselje Šećerana Županja 2009.
Snježanini dragoljubi 2010.
